INHIBITORI AROMATAZE KOD SVIH POSTMENOPAUZNIH PACIJENTKINJA SA HORMON RECEPTOR POZITIVNIM KARCINOMOM DOJKE

SESIJA – PRO ET CONTRA

PRO – Mr sci. dr Ivana Božović Spasojević

CONTRA – Prim. dr sci. med. Snežana Šušnjar

 

Radno predsedništvo:

Doc. dr Tatjana Ivković Kapicl,
Prof. dr Nikola Bešić

Zbornik sažetaka / Prvi Srpski Senološki kongres sa međunarodnim učešcem, Novi Sad,

31. mart – 1. april 2017. ISBN 978-86-920945-0-7

 

PRO – Mr sci. dr Ivana Božović Spasojević
Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, Beograd

Najveći broj novootkrivenih slučajeva karcinoma dojke (KD) godišnje odnosi se na hormon receptor (HR) pozitivni karcinom dijagnostikovan kod žena u menopauzi. Svedoci smo značajnog poboljšanja preživljavanja ovih pacijentkinja, u kome hormonska terapija ima svoj značajni doprinos i koja se ordinira bez obzira na velicinu tumora, gradus tumora i nodalni status. Poslednje decenije, istorijski standard poput tamoksifena (T) je promenjen, s obzirom na to da su inhibitori aromataze (IA) pokazali bolji ishod lečenja u odnosu na sam T, a produžena endokrina terapija je pokazala prednost u smanjenju relapsa KD. Decenijama unazad eng. Early Breast Cancer Trialists’ Collaborative Group svojim meta-analizama postavlja standarde u lečenju ranog karcinoma dojke. Njihova poslednja meta-analiza publikovana u e Lancet 2015.god. na preko 30.000 žena koje su lečene adjuvantnim T, IA ili sekvencom je pokazala da u prvih pet godina terapija IA u odnosu na T smanjuje rizik od relapsa RR 0·64, 95% CI 0·52–0·78 tokom prve godine, 0·80, 0·68–0·93 od 2-4. godine i popravlja ukupno 10-godišnje preživljavanje 0·89, 0·81–0·97. Prednost terapija IA u odnosu na samo T kod postmenopauznih pacijentkinja sa HR pozitivnim karcinoma dojke je pokazana kod svih  pacijentkinja bez obzira na klinički stadijum bolesti i bez obzira na poznate prognostičke parametre poput gradusa tumora, HER2, ER, kao i bez obzira na godine pacijentkinje i body mass index. Iz tog razloga današnji klinicki vodici preporucuju IA u prvih pet godina adjuvantnog lecenja bilo eng. up-front ili sekvencijalno sa T. Uprkos naporima do sada nije identikovan prognosticki marker koji bi nam specifično ukazivao na korist od IA ili T. Podaci iz kliničkih studija ukazuju da veću korist od IA imaju pacijenti sa većim rizikom za relaps bolesti. EBCTCG meta-analiza ne sadrži informacije o podnošljivosti terapije, veoma važna informacija za kliničare uzevši u obzir da IA mogu imati značajne neželjene efekte poput koštanih bolova i artralgije, vaginalne suvoće i seksualne disfunkcije, osteoporoze i koštanih fraktura. Uzevši u obzir savremene preporuke o produženoj endokrinoj terapiji kod HR pozitivnog karcinoma dojke, nameće se zaključak da je najbolja endokrina terapija ona sa
kojom pacijent ostvaruje najbolju komplijansu.

 

CONTRA – Prim. dr sci. med. Snežana Šušnjar
Institut za onkologiju i radiologiju Srbije

Prema preporukama za primenu adjuvantne hormonske terapije za lecenje HR pozitivnog raka dojke kod postmenopauznih žena preporučuje se primena inhibitora aromataze (IA) bilo od samog početka ili sekvencijalno, nakon 2-3 godine primene tamoksifena (TAM). EBCTCG analiza (Lancet 2015), potvrdila je da su IA superiorniji od TAM tako što smanjuju rizike od relapsa raka dojke i smrtnog ishoda. Apsolutna razlika u 10-god stopi relapsa krece se od 2% (5-god AI prema TAM) do 3,6% (5-god AI prema sekvencijalnoj terapiji TAM-IA), dok apsolutna korist u smanjenju mortaliteta u ove dve grupe iznosi 2,7%, odnosno 2,9%. Meutim, ova korist se postiže na račun povećanog rizika od nekih neželjenih efekata kao što je pojava osteoporoticnih fraktura kostiju (5-god rizik 8.2% vs. 5.5%; RR 1.42, 95% CI 1.28–1.57), ali je incidenca karcinoma endometrijuma manja (10-god incidenca 0.4% vs. 1.2%; RR 0·33, 0.21–0.51). Rizik od relapsa bolesti i smrtnog ishoda zbog raka dojke zavisi od stadijuma bolesti i biološkog podtipa tumora, a pojava neželjenih efekata od životnog doba (incidenca kompresivnih fraktura kostiju kod primene IA iznosi 4%, a endometrijalnog karcinoma kod primene TAM 1,4% kod žena > 70 godina). Postoje podaci da pacijentkinje prekidaju terapiju zbog neželjenih efekata koji pogoršavaju kvalitet života (bolovi u zglobovima su češće udruženi sa IA). Kako odustajanje od primene hormonske terapije povećava rizike od relapsa bolesti, potrebno je izbalansirati korist od terapije i rizike od pojave neželjenih efekata. Ovo narocito važi za pacijentknje starije životne dobi sa komorbiditetima koji ove rizike mogu povećavati (npr. koronarna bolest).