MOGUCNOSTI MIŠICNOG LATISSIMUS DORSI REŽNJA U REKONSTRUKCIJI DOJKE

SESIJA – PLASTIČNA I REKONSTRUKTIVNA HIRURGIJA

Radno predsedništvo:

Prof. dr Marijan Novaković,
Prim. dr sci. med. Olivera Kosovac

 

Zbornik sažetaka / Prvi Srpski Senološki kongres sa međunarodnim učešcem, Novi Sad, 31. mart – 1. april 2017.

ISBN 978-86-920945-0-7

 

Prof. dr Marijan Novaković, KCS, Beograd, Srbija

Latissimus dorsi (LD) režanj je jedan od najčešce korišćenih režnjeva u rekonstruktivnoj hirurgiji. Zahvaljujuci svojim anatomskim  karakteristikama i mogucnosti da se odigne kao mišicni, kožnomišicni, osteokožnomišicni, perforator ili Himera režanj, slobodan ili na peteljci, predstavlja često jednu od adekvatnih opcija u rekonstruktivnoj hirurgiji. Prvi put je opisan od strane Iginio Tansini-ja 1906.godine, koji je primenio aksijalni LD režanj za pokrivanje velikog defekta nakon mastektomije. Sedamdeset godina kasnije, Neven Olivari koristi LD za  pokrivanje defekta u predelu grudnog koša nakog radijacionog ulkusa, a dve godine kasnije, Boswick rekonstruiše dojku nakom mastektomije, ostrvastim LD režnjem i implantom. Sve do nedavno, rekonstrukcija dojke nakon mastektomije je imala sekundarni znacaj, međutim danas je  obavezna etapa u lečenju karcinoma dojke.U eri mikrohirurgije kao i mogućnosti odizanja brojnih režnjeva, LD režanj zauzima i dalje značajno mesto. Izuzetno dobra neurovaskularna peteljka ovog režnja, njena dužina i dobar lumen krvnih sudova, omogucavaju široku lepezu njegove rekonstruktivne primene. Funkcionalni decit donorne regije je prakticno zanemarljiv. Komplikacije su vrlo predvidljive i tiču se uglavnom distalne nekroze kože režnja i seroma u predelu davajuće regije. Glavne kontraindikacije za primenu ovog režnja su oštecena torakodorzalna peteljka kao i oštecena mišicna vlakna što se dešava kod posteriorne torakotomije. Navedene hirurško-anatomske karekteristike, razlog su za primenu LD režnja u primarnoj, sekundarnoj i rekonstrukciji nakon prolaktične mastektomije kao i u korekciji kongenitalnih anomalija dojke. Iako se LD režanj u rekonstruktivnoj hirurgiji koristi vec skoro pola veka, nedoumice vezane za njegovu primenu ipak postoje. Jedna od njih je vezana za odvajanje (presecanje) torakodorzalnog nerva. Odvajanje nerva dovodi do postepene atroje mišica, što jedan broj hirurga smatra nedostatkom zbog gubitka volumena tkiva, dok sa druge strane intaktan nerv prouzrokuje kontrakcije mišića što može dovesti do deformacije i dislokacije implantata, prouzrokujući neadekvatan estetiski rezultat.

Plasticna hirurgija ima znacajnu ulogu u tretmanu pacijetkinja koje boluju od karcinoma dojke. Uz adekvatnu hiruršku tehniku, LD režanj može da se primeni za rekonstrukciju skoro svih defekata nastalih nakon mastektomije uz postizanje odličnog estetskog rezultata i izraženog zadovoljstva pacijentkinja.