MESTO RADIOLOGA U SAVREMENOM ALGORITMU LEČENJA BOLESTI DOJKE

Prof. dr Dragana Đilas

U savremenoj medicini, imperativ je pravovremena dijagnostika i adekvatna terapija, kako bi se očuvao život, ali i kvalitet života pacijenta, a ne samo kako bi se rešili bolesti ili obolelog organa po bilo koju cenu i sa bilo kakvim posledicama. U tom smislu smo mi lekari dužni da pratimo trendove koji, provereno, idu u korist pacijenta.

Terapija i dijagnostika karcinoma dojke su se fundamentalno izmenile tokom poslednjih dekada. Imidžing dojke je doživeo neverovatan razvoj u smislu usavršavanja starih i razvoja novih, moćnih metoda, koje su omogućile detekciju karcinoma na nivou lokalno ograničene bolesti. Tretman ovakvih karcinoma zahteva angažman multidisciplinarnog tima eksperata koji imaju zadatak da sačuvaju zdravlje, ali i kvalitet života  pacijentkinje.

Ovakav tim se sastoji iz radiologa koji je obučen za dijagnostiku bolesti dojke, patologa, onkološkog hirurga i medikalnog onkologa. Savremeni trend u lečenju karcinoma dojke nameće radiologa kao centralnu figuru u otkrivanju i monitoringu bolesti. Kako bi se bolest uspešno lečila potrebno je raspolagati informacijama o tipu i biologiji tumora pre donošenja odluke o vrsti tretmana koji će se koristiti (hirurgija ili neoadjuvantna hemioterapija). Ta informacija se dobija savremenim metodama uzimanja malog uzorka tkiva biopsijama vođenim imidžingom: „core“ biopsijom pod kontrolom ultrazvuka i/ili vakuum asistiranom biopsijom pod kontrolom rendgena (stereotaksično vođena biopsija).

Nakon toga, sledi postavljanje patohistološke dijagnoze, koja daje potrebne informacije o morfološkim i biološkim karakteristikama tumora na osnovu imunohistohemijskih markera. Ove informacije imaju prognostički značaj i pružaju smernice u izboru terapije (sistemska neoadjuvantna, antihormonalna, hirurška). Nakon hirurgije dojke, proverava se da li je promena ekstirpirana u celini radiografijom „spesimen“-a, čime se zaobilazi „ex tempore“ patohistološka dijagnostika u većini slučajeva, koja  je problematična sa aspekta utroška vremena i tačnosti.

Uvođenje ovakvog, multidisciplinarnog pristupa u lečenju tumora dojke zahteva velike promene u protokolima koji trenutno postoje u svim bolničkim ustanovama u našoj zemlji. Svakako da promene iziskuju veliki trud i napor svih članova tima, ali realizacija cilja donosi lično zadovoljstvo u profesionalnom radu i kvalitet u lečenju naših pacijenata.

Predložena literatura:

Kuhl CK. The Changing World of Breast Cancer: A Radiologist’s Perspective. Invest Radiol. 2015 Sep;50(9):615-28.